Objektno orijentirano programiranje

Objektno orijentirano programiranje (OOP) je pristup programiranju koji se temelji na korištenju objekata. Objekti su instance (primjerci) klasa i sadrže podatke (atribute) i funkcionalnosti (metode) koje se mogu primijeniti na te podatke.

OOP je koristan jer pomaže u organiziranju koda na način koji je lakši za razumijevanje i održavanje. OOP kod je modularan, što znači da se funkcionalnosti i podaci objekta mogu izmijeniti bez utjecaja na druge dijelove koda. Također, OOP omogućuje ponovnu upotrebu koda kroz nasljeđivanje, što je proces kada jedna klasa preuzima svojstva i metode druge klase.

Ključni koncepti OOP-a uključuju apstrakciju, nasljeđivanje, polimorfizam i inkapsulaciju:

Koncept objektno orijentiranog programiranja (OOP) razvio se u 1960-ima i 1970-ima godinama kao rješenje za probleme s kojima se suočavalo strukturirano programiranje. OOP se pojavio kao reakcija na nedostatke strukturiranog programiranja, koje je koristilo linearnu organizaciju koda.

Jedan od pionira OOP-a je bio Alan Kay, koji je razvio programski jezik Smalltalk u 1970-ima godinama. Smalltalk je bio prvi programski jezik koji je u potpunosti podržavao OOP. Drugi važan doprinos bio je od strane Bjarne Stroustrupa, koji je stvorio programski jezik C++ u 1980-ima godinama. C++ je bio jedan od prvih jezika koji je objedinio koncepte OOP-a i proceduralnog programiranja u jedan jezik.

U 1990-ima godinama, Java je postala popularna zbog svoje podrške za OOP i mogućnosti da se programski kod izvršava na različitim platformama. Java se razvila iz programskog jezika Oak koji je razvio James Gosling u Sun Microsystemsu. Java je bila prva popularna programska platforma koja je podržavala OOP i još uvijek se koristi u mnogim aplikacijama i sustavima.

Danas se OOP koristi u različitim programskim jezicima i tehnologijama, uključujući Python, C#, Ruby, PHP, JavaScript i mnoge druge. OOP je postao jedna od najvažnijih paradigmi programiranja, a njegova popularnost i dalje raste.

Funkcionalno programiranje

Funkcionalno programiranje (FP) je paradigma programiranja koja se temelji na korištenju funkcija za obavljanje izračuna i manipulaciju podacima. U ovoj paradigmi, funkcije se smatraju prvoklasnim objektima i mogu se koristiti kao argumenti drugih funkcija ili se mogu vratiti kao povratne vrijednosti funkcija. FP se često koristi za obradu velikih količina podataka, a posebno je koristan u područjima kao što su analiza podataka i umjetna inteligencija.

Jedna od glavnih prednosti FP-a je njegova matematička osnova i izračunljivost. Funkcije u FP-u su matematički definirane, što znači da ne mijenjaju stanje sustava i ne uzrokuju nuspojave. To omogućuje jednostavniju i pouzdaniju verifikaciju koda. Također, funkcije su uglavnom neovisne o kontekstu, što znači da se mogu izvoditi paralelno, što može ubrzati izvođenje programa.

Druga velika prednost FP-a je njegova izražajnost i fleksibilnost. Funkcije u FP-u mogu se kombinirati na mnoge načine, što omogućuje da se složene operacije izvode jednostavno i sa malo koda. Također, funkcije se mogu koristiti za stvaranje novih apstrakcija podataka, što omogućuje veću fleksibilnost pri oblikovanju programa.

Međutim, FP također ima svoje nedostatke i ograničenja. Jedan od najvećih nedostataka je teškoća u izvođenju nelinearnih operacija i manipulacije sa stanjem, što može ograničiti njegovu primjenu u nekim programskim situacijama. Također, FP može biti teško razumjeti za programere koji su navikli na drugačije paradigme programiranja, posebno ako se radi o složenijim konceptima poput monada ili rekurzivnih funkcija.

Unatoč tim nedostacima, FP ima sve veću primjenu u industriji i postaje popularniji među programerima. Postoji mnogo programskih jezika koji podržavaju FP, kao što su Haskell, Scala, F# i mnogi drugi. FP se također koristi u kombinaciji s drugim paradigama programiranja, kao što su objektno orijentirano programiranje ili imperativno programiranje, za stvaranje robustnih i skalabilnih aplikacija.

FP vs OOP

Funkcionalno programiranje (FP) i objektno orijentirano programiranje (OOP) su dvije glavne paradigme programiranja koje se često uspoređuju. Ovdje ću navesti neke osnovne razlike između ove dvije paradigme.

  1. Različita paradigma: OOP se temelji na korištenju objekata koji sadrže podatke i metode za manipulaciju tim podacima. FP se temelji na korištenju funkcija koje obavljaju izračune i manipulaciju podacima.

  2. Manipulacija podacima: U OOP-u, podaci se čuvaju u objektima i manipuliraju se korištenjem metoda objekata. U FP-u, podaci se mogu čuvati u strukturama podataka kao što su liste ili stabla, a manipuliraju se korištenjem funkcija.

  3. Stanje sustava: U OOP-u, objekti mogu mijenjati stanje sustava, što može uzrokovati nuspojave i utjecati na druge dijelove programa. U FP-u, funkcije se smatraju čistim funkcijama ako ne mijenjaju stanje sustava i ne uzrokuju nuspojave.

  4. Rekurzivne funkcije: FP se često koristi rekurzivne funkcije, koje se pozivaju same sebe, dok se u OOP-u koristi petlje.

  5. Paralelizacija: FP se lako može paralelizirati jer se funkcije mogu izvoditi neovisno o kontekstu. U OOP-u, paralelizacija može biti teška zbog mogućnosti nuspojava.

  6. Kodiranje: Kodiranje u FP-u je često kraće i izražajnije, jer se funkcije mogu kombinirati na mnoge načine. U OOP-u, kodiranje može biti duže jer su potrebne klase i metode za manipulaciju podacima.

  7. Primjena: OOP se često koristi za izgradnju velikih aplikacija i sustava, dok se FP često koristi za obradu velikih količina podataka i za razvoj algoritama za umjetnu inteligenciju.

Dakle, iako postoji nekoliko razlika između FP-a i OOP-a, oba pristupa imaju svoje prednosti i nedostatke te se često koriste u kombinaciji jedni s drugima kako bi se postigao najbolji mogući rezultat u različitim programskim situacijama.

Strojno učenje

Strojno učenje je revolucionarna tehnologija koja pomaže u automatiziranju zaključivanja iz podataka i stvaranju modela koji su u stanju generalizirati.

Formatiranje broja

Formatiranje ispisa broja u javascript-u za različite kulture

Local Storage

Kako snimiti podatke sa web stranice u lokalni storage preglednika

fractal tree

The drawTree function is called recursively to draw smaller branches, which in turn spawn even smaller branches, creating the fractal pattern.

Kvantno računalstvo

Za razliku od klasičnih računala, koja koriste binarne znamenke (bitove) za predstavljanje informacija, kvantna računala koriste kvantne bitove ili qubitove

Datum između dva datuma

Kako provjeriti dali je neki datum između dva datuma